Rod Ivana

ONLINE IZLOŽBA:

http://uls.com.hr/hr/online/ivana-rod--rodoslovlje-mrlje

Nedavno me jedan umjetnik upozorio da slikarsku radionicu za djecu koju sam naslovila "Mrlje i potezi" preimenujem u neki afirmativniji izraz jer ionako mnogi misle kako mi umjetnici samo nešto mrljamo i brljamo, a ovako ispada da se mi s time slažemo i još se time i dičimo. Meni je pak, mrlja jedan od najdražih pojmova u likovnosti, ne samo zato što otvara prostor za potragu i tumačenje u promatrača, kako je još u svom traktatu o slikarstvu zaključio Leonardo da Vinci strastveno opisujući prepoznavanje likova i scena na vlažnom, oronulom zidu što mu je služilo kao inspiracija u slikarstvu, nego i zato što mrlja otvara vrata nesvjesnom kad si umjetnik dozvoli odlutati u nju, olabaviti svoju stvaralačku samokontrolu i znanje i prepustiti se samospoznaji kroz vlastiti izraz. U svakom slučaju to nikako ne podrazumijeva da ovladavanje mrljama ne zahtijeva svijest o kreativnom procesu i likovno umijeće.
Važnost mrlje potvrdio je i psiholog Hermann Rorschach svojim slavnim testovima iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Uopće me ne čudi da je baš mrlja postala vizualno uporište psihoanalize jer sam, što sam starija, sve sigurnija da su svi ključni trenuci u životu kao rođenje, bolest, spolni čin ili smrt zapravo i suštinski mrljasti (da ne ulazimo u detalje...). Možda bih otišla predaleko kad bih rekla "u početku bijaše mrlja", ali se u potpunosti slažem s Ivom Šimatom Banovom kad uz izložbu Ive Šebalja "Štafelajni neumornik" kaže da je Šebalj svoj prepoznatljivi stil izgradio mrljom i crtežom "u koje je sve stalo".
Ivana Rod je nasljednica istog tog "rodoslovlja mrlje". U njene mrljaste intimističke crteže stane i život i smrt i eros. I ljubav i očaj. U njih stane i poezija Charlesa Beudelaira i Pabla Nerude. Uživam u preklapanju i prelijevanju njezinih mrlja i linija i njihovoj svojeglavoj izražajnosti. U njima nalazim ključeve vlastite duševnosti i fiziologije. U trenutku kad od sebe počnem očekivati objašnjenje tog uživljavanja u Ivanine radove i smišljati kakvu znalačku formalnu verbalizaciju njihove likovne kvalitete, ostajem bez riječi. Nema veze, zato su tu Pablo i Charles. "Volim kad šutiš"- smiruje me i umjetnica iz svoje umjetničke bilježnice. Okrećem se imaginarnom društvu likovnjaka koje se okupilo oko mene: Leonardo u tišini zamišljeno bulji u oronuli, vlažni zid, Šebalj sluša ozbiljnu glazbu i bez riječi mrlja i brlja u samoći svog ateljea. Mogla bih se okladiti s Rorschachom da razmišljaju o seksu. Ili o smrti...Nego, momci, upoznajte Ivanu, svidjet će vam se - vašeg je roda.

Hana Lukas Midžić